Iako su usko povezani, krimići i trileri nisu sinonimni žanrovi. Svaki ima svoje karakteristike i privlači određenu publiku. Glavna tema uvijek je zločin.

Kriminalistički se romani obično usredotočuju na zločinca kojeg često mora uhititi inspektor ili detektiv, dok su u središtu trilera većim dijelom napetost i strah od budućeg zločina – umjesto onog koji se već dogodio.

Utječe li podneblje u kojem autor živi na sadržaj romana, hoće li krimići i trileri južnog, toplog zemljopisnog podneblja biti mekši od sjevernog, hladnog zemljopisnog podneblja?

Na to pitanje odgovaraju članice Čitateljskog kluba Lectoria koje su pročitale, usporedile i preporučuju upravo krimiće i trilere kanadskih i talijanskih književnika/književnica.

Odlični kanadski krimići i trileri

Nikome neću reći, Catherine McKenzie

Nestala bez traga, Chevy Stevens

Ne napuštaj me, Chevy Stevens

Nikad ne znaš, Chevy Stevens

Slomljene djevojke, Simone St. James

Motel Zalaz, Simone St. James

Nema je, Joy Fielding

Odlični talijanski krimići i trileri

Zapisi jednog svodnika, Giorgio Faletti

Pretpostavka zla, Donato Carrisi

Oblik vode, Andrea Camilleri

Bez krvi, Alessandro Baricco

Prema zaključku Lectoria, mnogi kriminalistički romani i trileri nastaju po istom strukturnom uzorku bez velikih književnih zahtjeva i kao takvi svrstavaju se u široki korpus trivijalne ili zabavne književnosti. Čitajući kanadske i talijanske krimiće, ne možeš očekivati duboke opise pejzaža, zemljopisne karakteristike, opise fizičkih karakteristika likova, predmeta, eksterijera i interijera, ali zato možeš uživati u psihološkim opisima razmišljanja, s jedne strane zločinaca, a s druge strane pozitivaca koji moraju ući u um zločinca da bi ga raskrinkali. Bez obzira kojem zemljopisnom podneblju književnik pripadao, zločin je uvijek zločin, a u svakom krimiću ubojstva mora biti.

Izađi iz svojih okvira, posudi krimić ili triler!