PUT OKO SVIJETA I POVRATAK U ZLATNU DOLINU

( Požega, 2025.)

LIKOVI:

DJEČAK RENATO

 DJEČAK 1

  DJEČAK 2

MAMA

PETAR PAN

PIPI DUGA ČARAPA

DJECA DOMORODCI (1, 2, 3, 4)

KINEZ

POGLAVICA

DJECA U NARODNIM NOŠNJAMA

SLAVONAC 1

SLAVONAC 2

SLAVONAC 3

VRIJEME: SADAŠNJE

MJESTO: MALO SELO UZ ORLJAVU

PUT OKO SVIJETA I POVRATAK U ZLATNU DOLINU

(tri dječaka na pozornici sjede u čamcu i pecaju)

Prizor 1

DJEČAK RENATO:

Joj, dečki baš bi bilo super, ma baš za pet, čamcem proći baš cijeli svijet. Možda bi se borili; poput Petra Pana – s kapetanom Kukom nasred oceana!

DJEČAK 1:

U Africi na slonu jahati cijelog dana i baš kao Tarzan skakati s grana!

DJEČAK 2:

Skitali bi svijetom kao šegrt Hlapić, ali za to nam treba čarobni baš štapić!

(čuje se mamin glas kako zove)

MAMA:

Renato, Renato, hajde dođi kući!! Večera pa spavanje!

RENATO:

Društvo moje, želim vam laku noć i puno sjajnih snova, a sutra na nas čeka već avantura nova!

(odlaze s pozornice)

Prizor 2

MAMA: (sjedi pokraj kreveta u kojem leži Renato)

Petar Pan, Pipi, Tom Sawyer, svi čekaju na nas. Koju ćemo pričati danas?!

RENATO:

O Tomu, Tomu Sawyeru!

MAMA:

Pa dobro, krenimo onda…

(čita) Toga sunčanog dana Tom i Huck konačno su krenuli u potragu za blagom.

Za vrijeme ručka dok je cijeli grad zjapio prazan, njih su dvojica mirno odvezli čamac s doka… O pa ti već spavaš! (pokriva ga i odlazi… čuje se uspavanka)

Prizor 3

(Petar Pan na prstima se približava s jedne, a Pipi s druge strane, sudare se udarivši se leđima)

PETAR PAN:

Opet ti! Zašto me pratiš? Najbolje bi bilo da se u svoju priču vratiš! Ja putujem u gradove, letim na kontinente mnoge. To nije za tvoje noge!

PIPI:

(oponaša ga) … ja letim, putujem na kontinente mnoge…

Daj molim te ne budi beba! Zašto ja ne bih mogla ići s tobom?!

U društvu uvijek putovati treba!

PETAR PAN:

Ne može!

PIPI:

Može!

PETAR PAN:

Ne može i gotovo!

(probuđeni Renato se ustaje i dolazi i razdvaja ovo dvoje)

RENATO:

Dosta vas dvoje! Kakva graja! Ima li ovoj svađi kraja?!

Baš sam lijepo spavao, o dalekim krajevima sanjao.

Sve dok nije došlo ovo dvoje i nepristojno prekinulo putovanje moje.

Mogao bi se netko od vas dvoje i u knjigu vratiti, umjesto da se svađate mogli biste me u Afriku pratiti!

PETAR I PIPI:

Idemo u Afriku???

RENATO:
Idemo!

Prizor 4

(kulisa džungle, dolaze djeca – domorodci, plešu ples uz glazbu, Petar i ekipa gledaju iza žbuna)

DIJETE 1:

Tamo je nešto šušnulo!

DIJETE 2:

Tamo je nešto bušnulo!

DIJETE 3:

Možda je slon!?

DIJETE 4:

Možda je majmun na grani, a možda je i tigar pravi! Ovdje ostati, vjerujte neću!

Bježim, a Vama želim sreću.

(svi bježe, a ono troje dolazi na njihovo mjesto)

RENATO:

Jeste li čuli? Tigrovi, slonovi!

PETAR PAN:
Slonovi, tigrovi, pa šta! Baš si strašljivac! Nema tu nikakvog problema niti frke,

pa ja sam se borio protiv krokodila i kapetana Kuke!

RENATO:

Što se praviš važan! Nije me strah, samo vam se čini!

PIPI:
Možda bi nam ipak bilo bolje u dalekoj Kini?

Prizor 5

(kulisa Kine – restoran)

RENATO:

Ima li koga?

Mi smo putnici iz daleka,

Jako smo gladni. Nudi li se ovdje hrana neka?

KINEZ 1: Nji–hao! San–man, do–bro, do–šli u moj re–sto–ran!

Ja sam Li-mun!

PETAR PAN:

Imate li što za jesti?

KINEZ 2:

Ize-mize, dat ćemo vam malo lize!

PIPI:

A žlice?

KINEZ 1:

Ici-mice nema žlice, ici mici jesti sa štapići!

Dok vi jela mi vama pjevati o naša domovina.

(koreografija – Kinez izvodi ples)

PETAR PAN:

Kina je krasna, ali ja sam jadan. Od ove riže ostade gladan.

PIPI:
Idemo dalje put nas zove, doživjeti neke avanture nove.

KINEZ:

Hej, haj nije klaj, neka vama žao bude

niste jeli moje bube.

Prizor 6

(Divlji zapad, prerija)

RENATO:

(drži se za trbuh)

Ooooooo – ne mogu više, stanite!

Od gladi moj trbuh tužno jeca, mogli bi uhvatiti nekog zeca.

(vidi se iza žbuna perje)

PIPI:

Pogledajte! Tako mi moga lijepoga oka, tamo je neka velika koka!

(Petar Pan vuče perje, pojavljuje se indijanski poglavica)

POGLAVICA:

Hawk! Zar moje ime ništa ne vrijedi, slavno ime Bika Koji Sjedi?!

Sramotu ne mogu sakriti na licu! Mene velikog poglavicu zamijenili za nekakvu pticu!

PIPI:
Oprostite, molim vas! Od gladi velike vidimo svašta, velika je naša mašta! Evo sad vidim iza vas kauboj pravi stoji, sa šeširom u nekoj… smeđoj boji!

POGLAVICA:

Vi bljedoliki! Sad sam stvarno ljut! Idemo dalje – a vama želim sretan put!

RENATO: Gladan sam! Ne želim se više po svijetu vući. Umoran sam, idemo kući!

Prizor 7

(Slavonija, dolaze djeca u narodnim nošnjama uz tamburašku glazbenu podlogu)

SLAVONAC 1:

Pružila se široka ravnica, kolika je oko je ne seže.

Ovdje mi je kolijevka života, moj se život sa ravnicom veže.

SLAVONAC 2:

Lijepa sela i radni ljudi, vedra pjesma i vesela snaša.

Ovdje dođi, tu budi na grudi, lijepa li je Slavonija naša!

SLAVONAC 3:

Gdje god dođeš svud je lijepo, Slavonije sunce grije.

Amo dođi, amo svrati, do te naše Slavonije!

RENATO:

Jedva sam dočekao doći kući!

Uh, što sam gladan! Slanina, kulin, čvarci,

omiljena mi je hrana, jeo bih ju vjerujte mi baš svakog dana!

Prizor 8

(Mrak na sceni – samo se čuje mamin glas)

MAMA:
Renato, probudi se, moraš ići u vrtić! Pripremila sam ti fini doručak, sir, jaja, domaća kobasica!

RENATO:

Toooooo! Konačno!

 KRAJ