Članovi Čitateljskog kluba Lectoria Gradske knjižnice Požega 24. ožujka 2025. godine razgovarali su o djelima dvaju autora čija se književnost ne zaustavlja samo na knjigama već se proteže i u filmsku, novinarsku i kazališnu produkciju. Riječ je o Jurici Pavičiću i Dejanu Šorku. Iako su prisutni u raznim medijskim prostorima, nikad nisu nametljivi, nego ostavljaju dojam autora koji pišu s namjerom, a ne zbog popularnosti. Oba su svestrani umjetnici.

Jurica Pavičić sebe opisuje kao književnika, kolumnista, filmskog kritičara i filmologa, dok je Dejan Šorak redatelj, scenarist i književnik. Iako su njihovi pristupi i pozadine različiti, povezuje ih zajednička ljubav prema filmu i književnosti. Ta dva autora imaju specifičan način na koji pišu o svijetu i ljudima, a kako se ta poveznica očituje i što ih zapravo razlikuje, saznat ćeš čitanjem njihovih djela.

Pavičićev opus obuhvaća širok spektar žanrova, od mediteranskog noir-romana i triler-romansa do duboko emotivnih priča o svakodnevnim životima. Njegovi romani poput djela Mater Dolorosa i Ovce od gipsa u kojem istražuje povijesna razdoblja, osobito Domovinski rat, ekranizirani su u filmove i serije koje su osvojile nagrade i priznanja. Po naslovnoj priči zbirke Patrola na cesti snimljena je kriminalistička miniserija redatelja Zvonimira Jurića koja je na Pulskom filmskom festivalu dobila nagradu za najbolju hrvatsku dramsku seriju; Prometejev sin i scenarij za film Četvrti kralj nastali su ruku pod ruku, dijele neke scene, neke likove i motive. U Prometejevu sinu stvara izmišljen otok Škoj, no s vrlo stvarnim i emotivnim temama.

U svojevrsnom trileru Nedjeljni prijatelj radnja se smješta u Split i obojena je lokalnim koloritom. Njegovi trileri i kriminalistički romani, kao što su Žigice, Crvenkapica i Crvena voda, predstavljaju izvrsne primjere tog žanra, ravne djelima engleskih, američkih i skandinavskih autora. Gotovo svi njegovi romani bave se 90-ima i presjekom hrvatskog društva tog razdoblja, a Dalmacija, posebno Split, ima ključnu ulogu, što je posebno vidljivo u Knjizi o jugu. Pavičićeve pripovijetke u zbirkama Patrola na cesti i Brod u dvorištu također nose snažan emocionalni naboj, a iako nisu povezane, tematski se bave istim pitanjima kao što su obitelj, domovi koji nestaju, stvaraju se iznova, rekonstruiraju, nasljeđuju i gube. Posebno se izdvaja lik Gorkog Šaina koji se pojavljuje u raznim verzijama u nekoliko romana i priča. Pavičić u sadržaju svojih djela ne traži laka rješenja, nema konačnih pobjeda, sve se svodi na kompromise. Izazov je čitati ga.

Dejan Šorak možda je najpoznatiji kao redatelj filma Oficir s ružom, koji je osvojio Zlatnu arenu i za najbolji scenarij. No on nije samo redatelj i scenarist – njegovo stvaralaštvo uključuje i brojne kazališne te radijske drame, među kojima se ističu naslovi kao što su Svećenikova smrt, Paviljon gmizavaca, Oči, Pauk i Pepeljuga.

Njegov književni rad oscilira između špijunskih, ljubavnih i kriminalističkih romana, a mnogi od njih nose specifičnu distopijsku notu. U svojem prvom romanu Kontrolna projekcija piše o filmskoj profesiji i cenzuri razmatrajući događaje od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do Domovinskog rata i današnjih dana. Distopijski žanr najprisutniji je u romanu Čerečenje, u središtu je radnje dubrovačka plemkinja koja se nakon 15 godina vraća u svoj grad, no ništa više nije kao prije. Neki od njegovih romana poput Putnika usputne postaje špijunsko-ljubavni su trileri smješteni u specifične gradove i regije, od Londona do Zagreba, a Ja Kalisto komična je i ironična priča o mladom astrofizičaru koji se vraća u rodni kraj da bi uz pomoć struktura lokalne zajednice stari bakin silos pretvorio u zvjezdarnicu i proslavio rodni kraj. U Mutaciji sudnjeg dana glavni lik, sredovječni „kompjuteraš“ Šimun, dobiva novu poslovnu priliku. U početku se sve čini jako dobro, ali ne nastavlja se u tom pozitivnom smjeru. Duhovita je to i apsurdna stvarnost intimnih i poslovnih odnosa u današnjem svijetu. Izvrstan stil pisanja te izbor riječi karakteristike su svih njegovih djela, ne samo predloženih naslova, a u njegovim djelima često nalazimo elemente kazališta i scenskih prikaza.

Oba književnika vješto su prenijela ono što su vidjela u svojoj glavi opisujući i pretvorivši čitatelja u osjetilnog sudionika priče. Netko je jednom napisao da su svi romani, pa i pripovijetke, zapravo pisma upućena jednoj osobi. Možda treba povjerovati u to? Zašto preporučeni naslovi romana tih dvaju vrsnih književnika i scenarista ne bi bili upućeni baš tebi? Posudi i pročitaj!